ZAŠTO SU NUTRICIONISTI ZABILI GLAVU U PIJESAK?

Leave a Comment

Prema izvještaju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvati se hrane nezdravo. I dalje konzumiramo previše masnoća, a premalo ugljikohidrata i mliječnih proizvoda (1). Ali čini se da je novac poreznih obveznika koji je država uložila u obrazovanje puka o zdravoj prehrani ipak urodio plodom (država uvijek mudro ulaže naš novac): jedemo sve manje masnoća (izbjegavamo “nezdrave” masnoće životinjskog podrijetla) i sve više žitarica. Posebno vodimo brigu kako bismo djeci osigurali zdrav doručak - po mogućnosti Čokolino koji, zajedno s obranim mlijekom čini “neophodan i uravnotežen obrok” pun vitamina i minerala za pravilan rast i razvoj djeteta. Stoga je pravi misterij kako su djeca rasla i razvijala se prije domesticiranja goveda (pretpostavimo da iz čisto praktičnih razloga nismo muzli bizone) i prije nego što smo počeli na žitaricama temeljili svoju prehranu.

Glavni nedostatak ovih smjernica je taj što su u suprotnosti s temeljnim prehrambenim karakteristikama ljudske vrste. Mnogi znanstvenici smatraju da su se karakteristike koje nas odvajaju od drugih primata, poput inteligencije i dugovječnosti, razvile kao rezultat koevolucije s prehrambenim navikama. Za razliku od naših najbližih srodnika čimpanza, koje su uglavnom konzumirale niskovrijednu, no lako dostupnu hranu poput lišća i voća, mi smo oduvijek težili visokoenergetskoj, ali zato teško dostupnoj hrani životinjskog podrijetla. Pribavljane te hrane zahtijeva veliko znanje, iskustvo te međusobnu suradnju i koordinaciju (2). To nije skupljanje sjemenki i upravo zato antropološka istraživanja ne idu u korist nutricionistima. Istraživanje aboridžinskog plemena Alyawara otkriva da su sjemenke trava, unatoč njihovoj lakoj dostupnosti, zbog energije i vremena utrošenog u skupljanje i obradu ipak najneisplativija hrana (do 10X su usporedbi s nekom drugom hranom) (3). Stoga, iako smo ih možda konzumirali i prije agrikulturne revolucije, najvjerojatnije u razdobljima gladi, sigurno nismo na njima temeljili svoju prehranu (4).

Pre-agrikulturni narodi su većinu svojih energetskih potreba zadovoljavali iz hrane životinjskog podrijetla (50-85% kalorija), a od biljne hrane su najviše cijenili energetski bogate izvore poput gomolja iz kojih su u prosjeku dobivali 15% energije (2,5). Naravno, to ne osporava važnost povrća u ljudskoj prehrani.

Otkrićem agrikulture, i u zadnje vrijeme slušajući prehrambene savjete Dr. Oz-a, čovjek je znatno promijenio svoju prehranu, no evolucijski se nije uspio prilagoditi na nju. 10.000 godina se možda čini puno, no to je manje od 500 generacija. Ili, ako više volite u stilu National Geographica, ako zamislimo cijelu ljudsku povijest kao jedan dan od 24h, mi smo se agrikulturom počeli baviti u 23:54. Ljudi tijekom paleolitika nikada nisu odvajali masnoću s mesa u strahu od srčanih bolesti (koje nikada nisu imali (6)). Štoviše, oduvijek smo konzumirali više od 30% preporučenog unosa masnoća i unosili manje ugljikohidrata (uglavnom do 20%, umjesto preporučenih 60%) (2,5)


Nisam više aktivan na drušvenim mrežama te sam stoga napravio NEWSLETTER. Mailom budem slao samo nove tekstove koje objavim ovdje na blogu (otprilike jedan tekst mjesečno), bez spamanja. 

Reference:
1. Antoić Degač, K., Laido, Z., & Kaić-Rak, A. (2011). Obilježja prehrane i uhranjenosti stanovništva Hrvatske. Hrvatski časopis za javno zdravstvo, 7(28).
2. Kaplan, H. S., K. R. Hill, J. B. Lancaster, and A. M. Hurtado, “A theory of human life history evolution: Diet, intelligence, and longevity,” Evolutionary Anthropology (2000): 156–85,
3. O'Connell, J. F. & Hawkes K. (1981). Alyawara plant use and optimal foraging theory, in Wintererhalder, B., & Smith, E. A., eds. Hunter-gatherer foraging strategies: ethnographic and archaeological analysis, 99-125.
4. O'Connell, J. F. & Hawkes K. (1985).  Optimal Foraging Models and the Case of the !Kung, American Anthropologist 87(2):401 - 405.
5. Cordain, L. et al., “Plant-animal subsistence ratios and macronutrient energy estimations in worldwide hunter-gatherer diets,” The American Journal of Clinical Nutrition 71, no. 3 (March 2000): 682–92
6. Eaton S.B., Konner M. & Shostak M. (1988): Stone agers in the fast lane: Chronic degenerative diseases in evolutionary perspective. Am. J. Med. 84, 739–749. 

0 comments :

Objavi komentar