PRETILOST: BAKTERIJE UPRAVLJAJU VAŠIM METABOLIZMOM (VII. DIO)

Leave a Comment



Naša crijeva sadrže 100,000,000,000,000 (to je 100 milijardi...ne, bili...puno!) mikroorganizama (1). Imamo deset puta više bakterija nego vlastitih stanica, što znači da je i vaša "bolja polovica" praktički samo ogromna hodajuća bakterija - imajte ovo na umu slijedeći put kada budete vodili ljubav.

Sada kada znate da smo više bakterija nego čovjek, ne treba vas čuditi ni da se crijevna mikroflora između pretilih i mršavih osoba značajno razlikuje. Dok bi crijeva osoba normalne tjelesne težine mogli usporediti s prašumom prepunom različitih vrsta, crijeva pretilih osoba više nalikuju zagađenom jezeru u kojem buja samo nekolicina vrsta (2).

Iz toga slijedi da sve što smanjuje raznovrsnost bakterija u našim crijevima doprinosi pretilosti. Nažalost, mnogi ljudi su tim putem krenuli već samim načinom rođenja. Tako djeca rođena carskim rezom u dobi od 11 godina imaju gotovo dvostruko veći rizik (83%) od prekomjerne tjelesne težine (3) (uz to još gratis mogu dobiti astmu i dijabetes - 4). To je zato što carski rez sprječava dodir novorođenčeta s majčinim vaginalnim bakterijama te tako u konačnici smanjuje raznovrsnost njegove crijevne mikroflore.

Razmotrimo i antibiotike koje smo kao djeca dobivali i kada su nam bili potrebni, ali i kada nisu. Neosporno je da antibiotici spašavaju živote i da su značajno produžili životni vijek ljudi. Međutim, to dolazi s određenom cijenom. Oni ubijaju sve bakterije, pa tako i one dobre u našim crijevima. To je problem, pogotovo ako je u pitanju dijete mlađe od 6 mjeseci čija se osjetljiva crijevna mikroflora od toga nikada neće u potpunosti oporaviti. Posljedicu zasigurno pogađate: veći rizik od pretilosti (5).

Bakterije upravljaju našim metabolizmom i određuju obujam našeg struka. To je najočitije iz nedavno provedenog istraživanja na tzv. "germ-free" miševima (miševima slobodnim od mikroorganizama). Nakon što su znanstvenici uzgojili genetski identične miševe u potpuno sterilnim uvjetima, podijelili su ih u dvije grupe te su njihova crijeva naselili mikroflorom pretilih žena, odnosno mikroflorom njihovih mršavih sestri blizanki. Unatoč tome što su miševi bili jednaki i što su konzumirali istu hranu u potpuno istoj količini, na kraju istraživanja nisu izgledali isto. Nesretnici koji su dobili mikrofloru pretilih blizanaca postali su pretili poput svojih ljudskih donora (6).

Ovo istraživanje je dokazalo da prijenosom bakterija možemo prenijeti i pretilost. Međutim, priča ne staje ovdje. Kada su znanstvenici miševe smjestili u iste kaveze, obje grupe su ostale mršave. Naime, miševi koji su nosili mikroorganizme pretilih ljudi ovaj put nisu razvili pretilost jer su konzumacijom cimerovog izmeta unijeli njegove bakterije - očajna situacija zahtijeva očajne mjere. Ono što je zanimljivo (ali i malo tužno) jest da im na "procesiranoj" hrani čak ni to nije pomoglo.

Konzumacija industrijski procesirane hrane glavni je uzrok pretilosti. U III. dijelu objasnio sam jedan način na koji nas takva hrana deblja; drugi, možda još važniji, je upravo mijenjanjem crijevne mikroflore. Broj i raznovrsnost mikroorganizama u našim crijevima izravno ovisi o našoj prehrani. Točnije, ovisi o vlaknima, složenim ugljikohidratima iz hrane kojima se te bakterije hrane. Kako se na našim tanjurima sve rjeđe nalaze cjelovite namirnice biljnog podrijetla, odnosno namirnice bogate vlaknima, tako su i naša crijeva postala negostoljubiva mjesta za njihov rast - još jedan u nizu razloga zašto ne biste trebali jesti rižine krekere (osim očite činjenice da izgledaju i imaju okus poput stiropora).

Hrana koja je stotinama tisućama godina dio ljudske prehrane - voće, povrće te gomolji su najzdraviji izvori vlakana. Žitarice, koje su postale sinonim zdrave prehrane i koje univerzalno prihvaćamo kao odličan izvor vlakana, su zapravo poprilično problematične. Najveći problem predstavlja gluten, složeni protein iz žitarica. Naime, bez bakterija, posebno onih iz roda Bifidobacterium, ne možemo u potpunosti razgraditi ovaj protein (7). Zbog toga sve više ljudi postaje netolerantno na gluten te ga sve češće povezujemo s viškom kilograma (8).

Na sreću, ne morate podlijegati očajnim mjerama i kao miševi u eksperimentu konzumirati cimerov izmet kako bi poboljšati raznolikost svoje crijevne mikroflore i lakše se riješiti suvišnih kilograma. Postoji ukusniji način - fermentirana hrana. Narodi koji jedu mnogo fermentirane hrane oduvijek su bili mršavi. Uzmimo za primjer Koreju. Dovoljno je pogledati demografske statistike (9), K-pop glazbenu scenu, ozbiljne znanstvene radove ili jednostavno K-pop glazbenu scenu (jesam li spomenuo K-pop?) i vidjet ćete da Korea ima najmanji problem s pretilošću među razvijenim zemljama. Jedan od razloga je Kimchi, tradicionalno korejsko fermentirano jelo slično kiselom zelju čija konzumacija dokazano dovodi do smanjenja tjelesne težine i masnog tkiva (10).

Kefir (fermentirano mlijeko) je također odlično rješenje. Anita Šupe napisala je odličan članak o njemu: "Kefir - čudesan prirodni probiotik i supernamirnica"

Osim procesirane hrane, na crijevnu mikrofloru utječu i sve ostale stvari o kojima sam govorio u prethodnim tekstovima: omega-6 masnoća (11), poremećeni cirkadijalni ritam (12i vježbanje (13).

Doista, ovo je možda najvažniji faktor koji utječe na pretilost.





Reference:
1. Fujimura, K. E. et al., “Role of the gut microbiota in defining human health,” Expert Review of Anti-infective Therapy 8, no. 4 (April 2010): 435–54, http://pmid.us/20377338.
2. Turnbaugh, P. J., Hamady, M., Yatsunenko, T., Cantarel, B. L., Duncan, A., Ley, R. E., Gordon, J. I. (2009). A core gut microbiome in obese and lean twins. Nature, 457(7228), 480–484. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19043404
3. Blustein, J., Attina, T., Liu, M., Ryan, M., Cox, L. M., Blaser, M. J., Trasande, L. (2013). Association of caesarean delivery with child adiposity from age 6 weeks to 15 years. International Journal of Obesity, 37, 900–906. http://www.nature.com/ijo/journal/v37/n7/abs/ijo201349a.html
4. Hyde, M.J., Modi, N. (2012). The long-term effects of birth by caesarean section: the case for a randomised controlled trial. Early Human Development, 88(12), 943-9. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23036493
5. Trasande, L., Blustein, J., Liu, M., Corwin, E., Cox, L., & Blaser, M. (2013). Infant antibiotic exposures and early-life body mass. International Journal of Obesity, 37(1), 16–23.
6. Vanessa K. Ridaura, V. K. et al. (2013), Gut microbiota from twins discordant for obesity modulate metabolism in mice. Science, 341 (6150). http://science.sciencemag.org/content/341/6150/1241214.article-info
7. Lindfors, K., Blomqvist, T., Juuti-Uusitalo, K., Stenman, S., Venäläinen, J., Mäki, M., & Kaukinen, K. (2008). Live probiotic Bifidobacterium lactis bacteria inhibit the toxic effects induced by wheat gliadin in epithelial cell culture. Clinical and Experimental Immunology, 152(3), 552–558. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18422736
8. Freire R. H. et al. (2016). Wheat gluten intake increases weight gain and adiposity associated with reduced thermogenesis and energy expenditure in an animal model of obesity. International Journal of Obesity, 40(3), 479-86., https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26443339
9. OECD, Obesity and the Economics of Prevention: Fit not Fat - Korea Key Facts http://www.oecd.org/els/health-systems/obesityandtheeconomicsofpreventionfitnotfat-koreakeyfacts.htm
10. Kim, E. K., An, S.Y., Lee, M. S., Kim, T. H., Lee, H. K., Hwang, W. S., Choe, S. J., Kim, T. Y., Han, S. J., Kim, H. J., Kim, D. J., Lee, K.W. (2011). Fermented kimchi reduces body weight and improves metabolic parameters in overweight and obese patients. Nutrition Research, 31(6), 436-43. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21745625
11. Kaliannan, K., Wang, B., Li, X.-Y., Kim, K.-J., & Kang, J. X. (2015). A host-microbiome interaction mediates the opposing effects of omega-6 and omega-3 fatty acids on metabolic endotoxemia. Scientific Reports, 5, 11276. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26062993
12. Rosselot, A. E., Hong, C.I., Moore, S. R. (2016). Rhythm and bugs: circadian clocks, gut microbiota, and enteric infections. Current Opinion in Gastroenterology, 32(1), 7-11.
13. Cerdá, B., Pérez, M., Pérez-Santiago, J. D., Tornero-Aguilera, J. F., González-Soltero, R., & Larrosa, M. (2016). Gut Microbiota Modification: Another Piece in the Puzzle of the Benefits of Physical Exercise in Health? Frontiers in Physiology, 7, 51. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26924990

0 comments :

Objavi komentar